@xjecika: Aleksej je tuzan? Postoji nešto o čemu retko pričamo… A to su emocije jednog deteta od godinu i po dana. Mali su. Ne znaju da objasne šta osećaju. Ne znaju da kažu: “Nedostaješ mi.” Ne razumeju reč “inostranstvo”, “posao”, “obaveze”. Ali znaju ljubav. Znaju prisustvo. Znaju ko ih je tri meseca dizao, nosio, smejao se sa njima i bio tu svaki dan. Aleksej se mnogo vezao za ujku. Tri meseca su bili nerazdvojni. I onda… odjednom ga nema. Mi odrasli znamo da mora da radi. Znamo da je to život. Znamo da je to za bolje sutra. Ali dete od godinu i po dana to ne zna. Ono samo zna da je neko njegov nestao. I možda ne zna da kaže, ali oseća. Možda se pita zašto ga nema. Možda misli da ga je neko napustio. I to je ono što slama srce roditelja. Jer shvatiš koliko su mali, a koliko duboko osećaju. Zato grlimo malo jače. Zato objašnjavamo i kad mislimo da ne razumeju. Zato učimo da ljubav ne nestaje čak i kada ljudi moraju da odu. Ujka je morao da se vrati u inostranstvo da radi. Ali ljubav koju su izgradili za ta tri meseca — to ostaje. A mi ćemo brojati dane do sledećeg zagrljaja 🤍 #aleksej #xjecika #tuga #ljubav #dete