@glow.up.brush: Stop wasting money on expensive hair products. Sometimes, all you need is the right tool to completely transform your hair ❤️‍🩹 Comment “hair” and I’ll send you the link with a discount 👀👇🏻 #hairroutine #thinninghair #redlighttherapy #SelfCare #hairtok

Glow Up Brush
Glow Up Brush
Open In TikTok:
Region: US
Sunday 23 August 2026 19:32:54 GMT
417
6
0
1

Music

Download

Comments

There are no more comments for this video.
To see more videos from user @glow.up.brush, please go to the Tikwm homepage.

Other Videos

Ležim u bolnici. Oko mene tišina, hodnici, bolnički kreveti, miris lekova… a u meni hiljadu misli. Borim se za svoj život, a onda uzmem telefon i čitam vesti. Jedan čovek pao sa zgrade i poginuo. Drugi stradao u saobraćajnoj nesreći. Neko izgoreo. Neko se ubio. Nekoga su ubili. Neko je nestao i nikada nije pronađen. I dok čitam sve to, nešto se u meni promenilo. Shvatila sam koliko smo zapravo mali. Koliko smo prolazni. Koliko je ovaj život kratak i koliko smo naivni kada mislimo da imamo vremena napretek. Čovek se rodi, odraste, trči, juri, nervira se, svađa se, zavidi, gomila, dokazuje se… Godinama uništava svoje zdravlje zbog novca, a onda jednog dana shvati da bi dao sve što ima samo za još jedan običan dan. Još jedno jutro. Još jedan zagrljaj. Još jedan razgovor sa detetom. Još jedan poljubac. Još jedno „volim te“. A koliko puta smo te stvari uzimali zdravo za gotovo? Koliko smo vremena potrošili na ljude koji nisu bili vredni ni jedne naše suze? Koliko smo noći proveli nervirajući se zbog novca, posla, tuđih reči, nepravde i gluposti? A kada sve prođe… Neće biti važno koliko smo zaradili. Neće biti važno koliko smo bili lepi. Neće biti važno koliko smo imali. Neće biti važno koliko je ljudi znalo naše ime. Jednog dana sve to ostaje iza nas. Ostaje samo ono što smo uradili drugima. Koga smo voleli. Kome smo pomogli. Kome smo oprostili. Kakav smo trag ostavili u nečijem srcu. I možda upravo zato sada, dok ležim ovde i ne znam šta mi život sprema, sve jasnije razumem koliko je vera važna. Ja verujem u Boga. Verujem da nismo slučajno ovde. Verujem da nam je ovaj život dat kao prilika — da naučimo da volimo, da budemo ljudi, da ne činimo zlo, da ne gazimo preko drugih, da ne prodajemo dušu za prolazne stvari. Jer šta nam vredi sve što imamo ako izgubimo ono najvažnije u sebi? Ne želim da živim život u mržnji, bludu, razvratu, pohlepi i stalnoj trci za nečim što ćemo jednog dana morati da ostavimo. Želim da, kada jednog dana stanem pred Boga, mogu da kažem: „Bože, nisam bila savršena. Grešila sam. Padala sam. Mnogo puta sam bila slomljena. Ali sam se trudila da volim. Trudila sam se da oprostim. Trudila sam se da ostanem čovek.“ Jer možda je to jedino što na kraju zaista ostaje. I dok gledam koliko ljudi svakoga dana odlazi sa ovog sveta, pitam se kako nas Bog još uvek trpi. Možda zato što nas, uprkos svemu, još uvek voli. Možda nam svako jutro daje novu priliku. Zato, ako mi sutra svane — biću zahvalna. Ako dobijem još jedan dan — živeću ga drugačije. Ako dobijem još jednu priliku da zagrlim svoje dete — neću je uzeti zdravo za gotovo. Ako dobijem još jednu priliku da kažem „volim te“ — reći ću je. Jer sada, više nego ikada, znam: Život nije ono što posedujemo. Život je ono što osećamo, ono što dajemo i ljubav koju ostavimo iza sebe. A sve ostalo… ostaje na ovom svetu. I zato ne čekajte sutra da volite. Ne čekajte sutra da oprostite. Ne čekajte sutra da zagrlite svoje najmilije. Jer nekome je upravo danas bio poslednji dan. A mi još uvek imamo ovaj. I to je već dovoljno veliki razlog da budemo zahvalni Bogu. 🙏❤️ #foryou #verauboga #viralvideo #beograd
Ležim u bolnici. Oko mene tišina, hodnici, bolnički kreveti, miris lekova… a u meni hiljadu misli. Borim se za svoj život, a onda uzmem telefon i čitam vesti. Jedan čovek pao sa zgrade i poginuo. Drugi stradao u saobraćajnoj nesreći. Neko izgoreo. Neko se ubio. Nekoga su ubili. Neko je nestao i nikada nije pronađen. I dok čitam sve to, nešto se u meni promenilo. Shvatila sam koliko smo zapravo mali. Koliko smo prolazni. Koliko je ovaj život kratak i koliko smo naivni kada mislimo da imamo vremena napretek. Čovek se rodi, odraste, trči, juri, nervira se, svađa se, zavidi, gomila, dokazuje se… Godinama uništava svoje zdravlje zbog novca, a onda jednog dana shvati da bi dao sve što ima samo za još jedan običan dan. Još jedno jutro. Još jedan zagrljaj. Još jedan razgovor sa detetom. Još jedan poljubac. Još jedno „volim te“. A koliko puta smo te stvari uzimali zdravo za gotovo? Koliko smo vremena potrošili na ljude koji nisu bili vredni ni jedne naše suze? Koliko smo noći proveli nervirajući se zbog novca, posla, tuđih reči, nepravde i gluposti? A kada sve prođe… Neće biti važno koliko smo zaradili. Neće biti važno koliko smo bili lepi. Neće biti važno koliko smo imali. Neće biti važno koliko je ljudi znalo naše ime. Jednog dana sve to ostaje iza nas. Ostaje samo ono što smo uradili drugima. Koga smo voleli. Kome smo pomogli. Kome smo oprostili. Kakav smo trag ostavili u nečijem srcu. I možda upravo zato sada, dok ležim ovde i ne znam šta mi život sprema, sve jasnije razumem koliko je vera važna. Ja verujem u Boga. Verujem da nismo slučajno ovde. Verujem da nam je ovaj život dat kao prilika — da naučimo da volimo, da budemo ljudi, da ne činimo zlo, da ne gazimo preko drugih, da ne prodajemo dušu za prolazne stvari. Jer šta nam vredi sve što imamo ako izgubimo ono najvažnije u sebi? Ne želim da živim život u mržnji, bludu, razvratu, pohlepi i stalnoj trci za nečim što ćemo jednog dana morati da ostavimo. Želim da, kada jednog dana stanem pred Boga, mogu da kažem: „Bože, nisam bila savršena. Grešila sam. Padala sam. Mnogo puta sam bila slomljena. Ali sam se trudila da volim. Trudila sam se da oprostim. Trudila sam se da ostanem čovek.“ Jer možda je to jedino što na kraju zaista ostaje. I dok gledam koliko ljudi svakoga dana odlazi sa ovog sveta, pitam se kako nas Bog još uvek trpi. Možda zato što nas, uprkos svemu, još uvek voli. Možda nam svako jutro daje novu priliku. Zato, ako mi sutra svane — biću zahvalna. Ako dobijem još jedan dan — živeću ga drugačije. Ako dobijem još jednu priliku da zagrlim svoje dete — neću je uzeti zdravo za gotovo. Ako dobijem još jednu priliku da kažem „volim te“ — reći ću je. Jer sada, više nego ikada, znam: Život nije ono što posedujemo. Život je ono što osećamo, ono što dajemo i ljubav koju ostavimo iza sebe. A sve ostalo… ostaje na ovom svetu. I zato ne čekajte sutra da volite. Ne čekajte sutra da oprostite. Ne čekajte sutra da zagrlite svoje najmilije. Jer nekome je upravo danas bio poslednji dan. A mi još uvek imamo ovaj. I to je već dovoljno veliki razlog da budemo zahvalni Bogu. 🙏❤️ #foryou #verauboga #viralvideo #beograd

About