@_castrox3: #photos#trends#livephoto#slideshow#sasuke

ܓܓܛܓܓ

Open In TikTok:

Region: BR

Friday 25 September 2026 20:56:19 GMT

1014

54

5

8

Music

Download

No Watermark .mp4 (0MB) No Watermark(HD) .mp4 (0MB) Watermark .mp4 (0MB) Music .mp3

Comments

￴￴￴ ￴￴￴￴￴ ￴￴￴￴￴ ￴￴￴￴￴ ￴￴ ￴￴￴ :

Mn vc poderia mim enviar a live Pohto ?

2026-09-26 01:40:02

0

alex :

2026-09-27 02:37:58

1

lorenzin_skt :

2026-09-26 22:01:18

1

To see more videos from user @_castrox3, please go to the Tikwm homepage.

Other Videos

PRAZNINA KOJA HODA SA MNOM Ponekad izađeš iz kuće, zatvoriš vrata za sobom i tek kada napraviš nekoliko koraka shvatiš da nemaš pojma gdje si pošla. Noge idu same. Ulica je poznata. Ljudi prolaze. Automobili negdje žure. Neko se smije, neko razgovara telefonom, neko nosi kese iz prodavnice. Svijet normalno živi. Samo ti ne znaš gdje pripadaš u tom prizoru. Hodaš. I pitaš se: „Gdje sam krenula?“ Ne zato što si zaboravila adresu. Nego zato što si nekada imala osjećaj da znaš kuda ideš. Imala si nekoga kome si išla. Imala si kome pisati. Imala si zbog koga čekati. Imala si kome pričati kako ti je prošao dan. A sada imaš telefon koji šuti. I tišinu koja je postala toliko velika da ponekad zvuči glasnije od svega. Najčudnije je što ljudi oko tebe misle da si dobro. Vide te sređenu. Vide da se smiješ. Vide da obavljaš svoje obaveze, pričaš, izlaziš, radiš ono što moraš. Ne vide da se ponekad usred dana zaustaviš u vlastitim mislima i ne znaš šta dalje. Ne vide onu sekundu kada ti osmijeh nestane čim ostaneš sama. Ne vide kako legneš i gledaš u plafon, bez želje da spavaš, ali i bez snage da ustaneš. Ne vide da ti ne nedostaje samo čovjek. Nedostaje ti osjećaj da nekome pripada dio tvog dana. Nedostaje ti ono: „Jesi stigla?“ Nedostaje ti plan. Nedostaje ti očekivanje. Nedostaje ti čak i ona žena koja si bila dok si vjerovala da će sutra izgledati drugačije. A sada… sutra je samo još jedan dan. I možda je upravo to najteži dio oporavka. Kada bol više nije oštra, ali je praznina ogromna. Kada više ne plačeš kao prije, ali se ne raduješ ni kao nekada. Kada shvatiš da si prestala čekati njega, ali još nisi naučila šta da čekaš umjesto njega. Pa hodaš. Bez cilja. Kupiš sitnice koje ti ne trebaju. Namjestiš kosu. Staviš parfem. Obučeš nešto lijepo. Pogledaš se u ogledalo i na trenutak pomisliš: „Lijepa sam.“ A onda dođe ona čudna misao: „I šta sad?“ Kao da si cijeli život trčala prema nečemu, a sada si stigla i tamo nema ničega. Samo ti. I tišina. I možda te upravo zato praznina toliko plaši. Jer prvi put nemaš za koga da se izgubiš. Prvi put moraš da naučiš kako izgleda kada živiš za sebe. A to je mnogo teže nego što ljudi pričaju. Jer svi ti govore: „Uživaj.“ „Misli na sebe.“ „Biće bolje.“ A niko ti ne objasni kako da popuniš večer kada ti se srce naviklo na nečije prisustvo. Kako da utišaš misli kada više nemaš kome da ih pošalješ. Kako da napraviš plan za budućnost kada još uvijek pokušavaš sastaviti sadašnjost. Zato ponekad samo hodaš. I pitaš se gdje si pošla. Možda nigdje. Možda baš tamo gdje treba. Jer možda život trenutno ne traži od tebe da znaš cilj. Možda samo traži da napraviš sljedeći korak. Pa još jedan. I još jedan. Dok jednog dana ne primijetiš da više ne hodaš da bi pobjegla od prošlosti. Hodaš jer ideš prema nečemu. Još ne znaš čemu. Ali osjećaš da postoji. Možda će to biti novo jutro. Novi grad. Nova navika. Novi osmijeh. Možda ljubav. Možda neće. Ali možda će prvo doći nešto važnije: ti. Ne žena koja je nekome pripadala. Ne žena koja je čekala. Ne žena koja je pokušavala biti dovoljna. Nego ti. Onakva kakva si bila prije nego što si počela sumnjati u sebe. I možda ćeš jednog dana opet izaći iz kuće, krenuti ulicom i shvatiti da više ne pitaš: „Gdje sam pošla?“ Jer ćeš znati. Nećeš možda imati sve odgovore. Ali ćeš imati pravac. A za početak je i to dovoljno. Jer praznina nije uvijek kraj nečega. Ponekad je to prazan prostor u koji tek treba da stane jedan potpuno novi život. I možda upravo zato sada boli. Jer se u tebi pravi mjesto. Za nešto što još ne poznaješ. Za nešto što još nema ime. Za ženu koja tek dolazi. A kada se pojavi, možda ćeš se osvrnuti na ovu sadašnju sebe i shvatiti: Nisam bila izgubljena. Samo sam prvi put u životu hodala bez tuđe mape. I morala sam naučiti da je nacrtam sama. 🖤 #SjenaBezLica

PRAZNINA KOJA HODA SA MNOM Ponekad izađeš iz kuće, zatvoriš vrata za sobom i tek kada napraviš nekoliko koraka shvatiš da nemaš pojma gdje si pošla. Noge idu same. Ulica je poznata. Ljudi prolaze. Automobili negdje žure. Neko se smije, neko razgovara telefonom, neko nosi kese iz prodavnice. Svijet normalno živi. Samo ti ne znaš gdje pripadaš u tom prizoru. Hodaš. I pitaš se: „Gdje sam krenula?“ Ne zato što si zaboravila adresu. Nego zato što si nekada imala osjećaj da znaš kuda ideš. Imala si nekoga kome si išla. Imala si kome pisati. Imala si zbog koga čekati. Imala si kome pričati kako ti je prošao dan. A sada imaš telefon koji šuti. I tišinu koja je postala toliko velika da ponekad zvuči glasnije od svega. Najčudnije je što ljudi oko tebe misle da si dobro. Vide te sređenu. Vide da se smiješ. Vide da obavljaš svoje obaveze, pričaš, izlaziš, radiš ono što moraš. Ne vide da se ponekad usred dana zaustaviš u vlastitim mislima i ne znaš šta dalje. Ne vide onu sekundu kada ti osmijeh nestane čim ostaneš sama. Ne vide kako legneš i gledaš u plafon, bez želje da spavaš, ali i bez snage da ustaneš. Ne vide da ti ne nedostaje samo čovjek. Nedostaje ti osjećaj da nekome pripada dio tvog dana. Nedostaje ti ono: „Jesi stigla?“ Nedostaje ti plan. Nedostaje ti očekivanje. Nedostaje ti čak i ona žena koja si bila dok si vjerovala da će sutra izgledati drugačije. A sada… sutra je samo još jedan dan. I možda je upravo to najteži dio oporavka. Kada bol više nije oštra, ali je praznina ogromna. Kada više ne plačeš kao prije, ali se ne raduješ ni kao nekada. Kada shvatiš da si prestala čekati njega, ali još nisi naučila šta da čekaš umjesto njega. Pa hodaš. Bez cilja. Kupiš sitnice koje ti ne trebaju. Namjestiš kosu. Staviš parfem. Obučeš nešto lijepo. Pogledaš se u ogledalo i na trenutak pomisliš: „Lijepa sam.“ A onda dođe ona čudna misao: „I šta sad?“ Kao da si cijeli život trčala prema nečemu, a sada si stigla i tamo nema ničega. Samo ti. I tišina. I možda te upravo zato praznina toliko plaši. Jer prvi put nemaš za koga da se izgubiš. Prvi put moraš da naučiš kako izgleda kada živiš za sebe. A to je mnogo teže nego što ljudi pričaju. Jer svi ti govore: „Uživaj.“ „Misli na sebe.“ „Biće bolje.“ A niko ti ne objasni kako da popuniš večer kada ti se srce naviklo na nečije prisustvo. Kako da utišaš misli kada više nemaš kome da ih pošalješ. Kako da napraviš plan za budućnost kada još uvijek pokušavaš sastaviti sadašnjost. Zato ponekad samo hodaš. I pitaš se gdje si pošla. Možda nigdje. Možda baš tamo gdje treba. Jer možda život trenutno ne traži od tebe da znaš cilj. Možda samo traži da napraviš sljedeći korak. Pa još jedan. I još jedan. Dok jednog dana ne primijetiš da više ne hodaš da bi pobjegla od prošlosti. Hodaš jer ideš prema nečemu. Još ne znaš čemu. Ali osjećaš da postoji. Možda će to biti novo jutro. Novi grad. Nova navika. Novi osmijeh. Možda ljubav. Možda neće. Ali možda će prvo doći nešto važnije: ti. Ne žena koja je nekome pripadala. Ne žena koja je čekala. Ne žena koja je pokušavala biti dovoljna. Nego ti. Onakva kakva si bila prije nego što si počela sumnjati u sebe. I možda ćeš jednog dana opet izaći iz kuće, krenuti ulicom i shvatiti da više ne pitaš: „Gdje sam pošla?“ Jer ćeš znati. Nećeš možda imati sve odgovore. Ali ćeš imati pravac. A za početak je i to dovoljno. Jer praznina nije uvijek kraj nečega. Ponekad je to prazan prostor u koji tek treba da stane jedan potpuno novi život. I možda upravo zato sada boli. Jer se u tebi pravi mjesto. Za nešto što još ne poznaješ. Za nešto što još nema ime. Za ženu koja tek dolazi. A kada se pojavi, možda ćeš se osvrnuti na ovu sadašnju sebe i shvatiti: Nisam bila izgubljena. Samo sam prvi put u životu hodala bez tuđe mape. I morala sam naučiti da je nacrtam sama. 🖤 #SjenaBezLica

#gamalmen #jonicream #skincarepria #skincarecowok

#gamalmen #jonicream #skincarepria #skincarecowok

About

Robot
API

Legal

Privacy Policy