Richard mi je jednom pričao o razlici između toga da imaš novac i toga da znaš ponovo da ga zaradiš. Naslijedio je fabriku, izgubio skoro sve, pa ponovo izgradio bogatstvo. Dok sam ga slušao, postalo mi je jasno da najvrjednije što je imao više nije bila fabrika. Bilo je ono što je naučio dok je pokušavao da se vrati. Imam malu svesku u koju zapisujem stvari iz naših razgovora. Nekim bilješkama se vraćam više puta. Riječi su iste, ali ih poslije određenih iskustava potpuno drugačije razumijem. Tako mi je postala jasnija i ona misao Jima Rohna: „Radi više na sebi nego na svom poslu.“ Lako je to pročitati i pomisliti da razumiješ. Mnogo je teže primijeniti kad ti nešto ne ide, kad se preispituješ ili kad moraš da priznaš da problem nije uvijek u drugima. Kroz biznis u Kini učim da nije dovoljno da znam svoj posao. Moram da znam i da slušam. Da pregovaram bez potrebe da uvijek budem u pravu. Da ne obećavam više nego što mogu da ispunim. Da kažem „ne“, čak i kad mi je neprijatno. I da shvatim da osloniti se na sebe ne znači raditi sve sam. Ljudi ti mogu pomoći, preporučiti te i otvoriti vrata. Ali ne mogu umjesto tebe izgraditi ono zbog čega će te neko ponovo pozvati. Zato ovih osam istina ne pišem kao neko ko je sve riješio. Neke sam prihvatio. Na nekima još radim. A neke moram sebi ponoviti baš onda kad pomislim da sam ih savladao. Iz Richardove priče najviše mi je ostalo ovo: nije poenta samo napraviti nešto što vrijedi. Poenta je postati čovjek koji zna da stvara vrijednost, čak i kad mora ponovo da počne. Samo ne želim da, gradeći posao, zaboravim zbog čega sam ga uopšte počeo graditi. Hoću da imam vremena i za život koji nije posao. Koju si ti lekciju morao da naučiš na teži način? - @mahairui