Danilo K. :
Jevanđelje po Luki, Glava 15: Priča o izgubljenom sinu
Jedan čovek imaše dva sina. Mlađi od njih reče ocu: „Oče, daj mi deo imanja koji mi pripada.“ I otac im podeli imanje.
Posle nekoliko dana, mlađi sin sakupi sve svoje, ode u daleku zemlju i tamo raspe svoje imanje živeći razuzdano. A kad sve potroši, nastade velika glad u toj zemlji, i on poče oskudevati. Ode i stupi u službu kod jednog žitelja te zemlje, koji ga posla u svoja polja da čuva svinje. Želeo je da napuni svoj stomak roščićima koje su svinje jele, ali mu ih niko nije davao.
A kad dođe k sebi, reče: „Koliko najamnika u oca moga imaju hleba napretek, a ja ovde umirem od gladi! Ustaću i ići ću ocu svome, pa ću mu reći: Oče, sagreših nebu i tebi, i više nisam dostojan da se nazovem sinom tvojim; primi me kao jednog od svojih najamnika.“
I ustade i ode ocu svome. A dok je još bio daleko, ugleda ga otac njegov, sažali mu se, potrča, zagrli ga i poljubi. A sin mu reče: „Oče, sagreših nebu i tebi, i više nisam dostojan da se nazovem sinom tvojim.“
Otac pak reče svojim slugama: „Iznesite najlepšu haljinu i obucite ga, i dajte mu prsten na ruku i obuću na noge. I dovedite ugojeno tele i zakoljite ga, da jedemo i da se veselimo! Jer ovaj moj sin beše mrtav i ožive; izgubljen beše i nađe se.“ I počekoše se veseliti.
2026-10-25 09:27:17