@lesvoyageswithlea: mais qui était au courant de ça ?! 😭🇨🇦 #canada #voyage #travel #astucevoyage #organization

Léa
Léa
Open In TikTok:
Region: FR
Wednesday 28 October 2026 18:03:14 GMT
230
20
0
0

Music

Download

Comments

There are no more comments for this video.
To see more videos from user @lesvoyageswithlea, please go to the Tikwm homepage.

Other Videos

U vremenu u kojem se često govori o uspjehu, titulama, novcu i slavi, posebno je lijepo pročitati priču koja nas podsjeti da je najljepše bogatstvo ono ljudsko. A ova priča o Tariku Muharemoviću upravo je to — priča o dobroti, zahvalnosti, poštovanju i srcu koje nije zaboravilo ljude koji su bili dio njegovog odrastanja. Tarik je mogao pokloniti ulaznice, dresove i klupske poklone, ali ono najvrijednije što je dao nije moguće zapakovati niti staviti u kutiju. Poklonio je svoje vrijeme, svoju pažnju i dio sebe. Otvorio je vrata svog svijeta, sjeo s ljudima koji su bili dio njegovih početaka i proveo s njima dragocjene sate. Djeci je priredio radost i učinio da se osjećaju posebno, a čovjeku koji ga je učio u djetinjstvu poklonio je dres u kojem je igrao — uspomenu koja će zauvijek nositi mnogo više od potpisa i sportskog značaja. Jer taj dres nije samo komad sportske opreme. To je uspomena na jedno vrijeme, na dječaka koji je odrastao, na snove koji su ga vodili do velikih stadiona i na čovjeka koji se, uprkos svemu što danas postiže, s poštovanjem vraća ljudima koji su bili dio njegovog puta. Ima nešto neizmjerno lijepo u tome kada čovjek ne zaboravi one koji su ga poznavali prije nego što ga je upoznao cijeli svijet. Kada uspjeh ne izbriše zahvalnost, kada slava ne potisne skromnost i kada veliki snovi ne učine da zaboravimo male ljude i velike trenutke od kojih je sve počelo. A koliko je samo lijepo kada djeca odrastaju uz takve primjere! Kada njihov heroj nije poseban samo zato što nosi dres Leedsa ili reprezentacije Bosne i Hercegovine, nego zato što svojim postupcima pokazuje da se prava veličina ne ogleda samo u onome što čovjek postigne za sebe već i u onome što pruži drugima. Da se uspjeh ne mjeri samo time koliko si daleko stigao, nego i time koliko si spreman pružiti ruku onima koji su bili dio tvog puta. Da se karakter ne dokazuje samo pred punim stadionima, pod svjetlima reflektora i pred hiljadama navijača, nego i za običnim stolom, u iskrenom razgovoru, u pažnji prema djeci, u zahvalnosti prema učiteljima i u malim gestama koje drugima znače čitav svijet. Jer postoje stvari koje nijedna statistika ne može izmjeriti, nijedna nagrada nagraditi i nijedan trofej zamijeniti. To su trenuci u kojima nekome pokažeš da ga nisi zaboravio, osmijeh koji izmamiš djetetu i zahvalnost koju sačuvaš za ljude koji su te poznavali prije nego što si postao ime koje se izgovara na velikim stadionima. Upravo se u takvim trenucima prepoznaje ono najvrijednije u čovjeku. Tarik Muharemović — momak koji je dobio priliku da upozna velike stadione, osjeti podršku hiljada navijača i ostvaruje snove o kojima je nekada maštao, a nije zaboravio vrijednost običnog ljudskog susreta. Momak koji je mogao ostati samo uspješan fudbaler u očima ljudi, ali svojim postupcima pokazuje zašto nekome može postati mnogo više od toga. Uzor. Inspiracija. Ponos jedne domovine. Razlog zbog kojeg će neko dijete možda još snažnije vjerovati u svoje snove, ne samo zato što želi jednog dana igrati fudbal poput njega, nego zato što će poželjeti postati čovjek poput njega. I možda je upravo to jedna od najljepših pobjeda koje čovjek može ostvariti — kada, dok gradi svoje ime i ostvaruje svoje snove, istovremeno postaje razlog zbog kojeg se drugi ljudi osjećaju sretnima, poštovanima i važnima. Jer nije najveći onaj kojeg poznaje cijeli svijet, nego onaj koji, uprkos tome što ga svijet upoznaje, nikada ne zaboravi ljude koji su njega poznavali od samog početka. 💙🐉🇧🇦 @Tarik Muharemovic
U vremenu u kojem se često govori o uspjehu, titulama, novcu i slavi, posebno je lijepo pročitati priču koja nas podsjeti da je najljepše bogatstvo ono ljudsko. A ova priča o Tariku Muharemoviću upravo je to — priča o dobroti, zahvalnosti, poštovanju i srcu koje nije zaboravilo ljude koji su bili dio njegovog odrastanja. Tarik je mogao pokloniti ulaznice, dresove i klupske poklone, ali ono najvrijednije što je dao nije moguće zapakovati niti staviti u kutiju. Poklonio je svoje vrijeme, svoju pažnju i dio sebe. Otvorio je vrata svog svijeta, sjeo s ljudima koji su bili dio njegovih početaka i proveo s njima dragocjene sate. Djeci je priredio radost i učinio da se osjećaju posebno, a čovjeku koji ga je učio u djetinjstvu poklonio je dres u kojem je igrao — uspomenu koja će zauvijek nositi mnogo više od potpisa i sportskog značaja. Jer taj dres nije samo komad sportske opreme. To je uspomena na jedno vrijeme, na dječaka koji je odrastao, na snove koji su ga vodili do velikih stadiona i na čovjeka koji se, uprkos svemu što danas postiže, s poštovanjem vraća ljudima koji su bili dio njegovog puta. Ima nešto neizmjerno lijepo u tome kada čovjek ne zaboravi one koji su ga poznavali prije nego što ga je upoznao cijeli svijet. Kada uspjeh ne izbriše zahvalnost, kada slava ne potisne skromnost i kada veliki snovi ne učine da zaboravimo male ljude i velike trenutke od kojih je sve počelo. A koliko je samo lijepo kada djeca odrastaju uz takve primjere! Kada njihov heroj nije poseban samo zato što nosi dres Leedsa ili reprezentacije Bosne i Hercegovine, nego zato što svojim postupcima pokazuje da se prava veličina ne ogleda samo u onome što čovjek postigne za sebe već i u onome što pruži drugima. Da se uspjeh ne mjeri samo time koliko si daleko stigao, nego i time koliko si spreman pružiti ruku onima koji su bili dio tvog puta. Da se karakter ne dokazuje samo pred punim stadionima, pod svjetlima reflektora i pred hiljadama navijača, nego i za običnim stolom, u iskrenom razgovoru, u pažnji prema djeci, u zahvalnosti prema učiteljima i u malim gestama koje drugima znače čitav svijet. Jer postoje stvari koje nijedna statistika ne može izmjeriti, nijedna nagrada nagraditi i nijedan trofej zamijeniti. To su trenuci u kojima nekome pokažeš da ga nisi zaboravio, osmijeh koji izmamiš djetetu i zahvalnost koju sačuvaš za ljude koji su te poznavali prije nego što si postao ime koje se izgovara na velikim stadionima. Upravo se u takvim trenucima prepoznaje ono najvrijednije u čovjeku. Tarik Muharemović — momak koji je dobio priliku da upozna velike stadione, osjeti podršku hiljada navijača i ostvaruje snove o kojima je nekada maštao, a nije zaboravio vrijednost običnog ljudskog susreta. Momak koji je mogao ostati samo uspješan fudbaler u očima ljudi, ali svojim postupcima pokazuje zašto nekome može postati mnogo više od toga. Uzor. Inspiracija. Ponos jedne domovine. Razlog zbog kojeg će neko dijete možda još snažnije vjerovati u svoje snove, ne samo zato što želi jednog dana igrati fudbal poput njega, nego zato što će poželjeti postati čovjek poput njega. I možda je upravo to jedna od najljepših pobjeda koje čovjek može ostvariti — kada, dok gradi svoje ime i ostvaruje svoje snove, istovremeno postaje razlog zbog kojeg se drugi ljudi osjećaju sretnima, poštovanima i važnima. Jer nije najveći onaj kojeg poznaje cijeli svijet, nego onaj koji, uprkos tome što ga svijet upoznaje, nikada ne zaboravi ljude koji su njega poznavali od samog početka. 💙🐉🇧🇦 @Tarik Muharemovic

About